Uvod u performanse CPU ventilatora

Glavni učinak ventilatora ogleda se u sljedećim aspektima: brzina, oblik lopatica, kut lopatica i sustav ležaja. Općenito, brzina ventilatora navedena je u priručniku za hladnjak. Općenito govoreći, 30% učinka rasipanja topline radijatora ovisi o brzini ventilatora. Ali brzina ventilatora nije što veća to bolje. Ispravnu brzinu ventilatora treba odrediti prema toplini koju stvara CPU. Odabir brzine ventilatora različitih specifikacija treba razlikovati. Osnovno načelo je: pod pretpostavkom stvaranja iste količine zraka, što je veći ventilator, to bi trebala biti niža brzina, a buka će također biti manja. Općenito, brzina između 3500 i 5200 o/min je uobičajenija.
Što je veća snaga, to je jača sila vjetra ventilatora i bolji je učinak rasipanja topline. Snaga ventilatora izravno je povezana s brzinom ventilatora, odnosno što je veća brzina ventilatora, to je ventilator jači. Većina ventilatora koji se prodaju na tržištu računala su DC 12V, a snaga se kreće od 0.XW do 5,04W, tako da snagu treba odabrati prema toplini koju stvara vaš CPU. Želio bih vas podsjetiti da ne možete jednostrano naglašavati veliku moć. Samo trebate uskladiti snagu samog CPU-a. Ako je snaga prevelika, ne samo da učinak hlađenja neće biti znatno poboljšan, već može povećati radno opterećenje računala i na kraju skratiti vijek CPU-a i ventilatora. Stoga, kada birate snagu CPU-a, trebali biste izmjeriti "toplinu".
Bolji radijator neće imati neravnine na rubovima, rebra za hlađenje neće biti deformirana, dno će biti glatko i bez pukotina, izgled će biti uredan, oblik će biti izdašan, bit će garancija kvalitete i biti znakovi protiv krivotvorenja ili drugi karakteristični zaštitni znakovi. Osim toga, pri odabiru radijatora također treba obratiti pozornost na to da dno radijatora ne smije biti predebelo, jer toplinska vodljivost aluminija nije baš dobra, a predebelo će utjecati na prijenos topline; osim toga, žljebovi za vođenje na površini radijatora trebaju biti gušći, kako bi radijator mogao imati veću kontaktnu površinu sa zrakom, čime se pojačava učinak odvođenja topline.